Senzorna integracija

U našem Kabinetu, uz standardiziran test za procjenu disfunkcije senzorne integracije, moguće je napraviti kvalitetnu i pouzdanu procjenu te sukladno rezultatima dobivenim tijekom procjene osmišljavamo individualizirani program poticanja senzorne integracije temeljen na jakim stranama djeteta koji ima za cilj zadovoljiti specifične potrebe samog djeteta. Svaki tretman s djetetom počinje pružanjem različitih senzornih iskustava koja stvaraju bolju osnovu za učenje kasnije. Dijete uči iz svega što čini. Putovi do njegova znanja i iskustva vode preko osjetila – vida, sluha, mirisa, okusa, dodira, pokreta, kretanja i ravnoteže. Osjetilnim učenjem dijete svoje znanje neprekidno dograđuje. Kako bi procesi neposrednog iskustva sa svijetom bili mogući, djeca trebaju okolinu koja ide ususret njihovoj potrebi za kretanjem i samostalnim djelovanjem.

Aktivnosti za poticanje SI se protežu u rasponu od velikih motoričkih pokreta na loptama različite veličine, oblika i teksture, poput ljuljanja na posebnoj terapijskoj ljuljački, aktivnostima u bazenu s lopticama, balansiranja na različitim zibalima i diskovima, skakanja na trampolinu, do specifičnih taktilnih iskustava (različitih vrtsa pritiska i dodira), auditivnih (šuškalice, zvončići, zvučne tube i drugi zvukovi) te vizualnih (svjetleće led lampice, različiti vizualni setovi).

Što je senzorna integracija?

Senzorna intergacija je neurobiološka aktivnost unutar našeg tijela kojom živčani sustav obrađuje informacije iz osjetila. Ona omogućuje učinkovitu integraciju sa fizičkom okolinom i ljudima, a funkcija mozga je da senzorne informacije “pojača” ili “smanji”, te integrira.

Poremećaj, ili disfunkcija senzorne integracije, nastaje zbog neprimjerene, nedovoljne ili slabe senzorne obrade podražaja. Dijete (ili osoba) može biti preosjetljivo ili nedovoljno osjetljivo na određene podražaje, ili može izražavati kombinaciju osjetljivosti, na primjer preosjetljivost na zvuk i neosjetljivost na dodir i bol.

Disfunkcija senzorne integracije najčešće se javlja u kombinaciji sa drugim razvojnim poremećajima poput ADHD-a, autističnim poremećajem, pervazivnim razvojnim poremećajem, cerebralnom paralizom, oštećenjima govora te poteškoćama u učenju.

Kako prepoznati disfunkcioju senzorne integracije?

  1. Pojačana osjetljivost na jarko svjetlo, zvukove, pokrete
  2. Smanjena osjetljivost: želi dodir, ima visoku toleranciju boli, preferira začinjenu hranu, baca se prema ljudima i zidovima
  3. Značajno pojačanje ili smanjenje razine aktivnosti: neprekidno u pokretu, brzo se umara, veća potreba za snom
  4. Problemi koordinacije: zaostajanje u hodanju, problemi s penjanjem, ravnoteža, često se spotiče i pada, teškoće s rezanjem i crtanjem
  5. Zaostajanje u govoru ili jeziku
  6. Problemi s pažnjom i samokontrolom: buka iz pozadine ili vizualni podražaji ga ometaju, razdražljivost, teško se smiruje